Guimarães je grad distrikta Braga, industrijski najrazvijenije portugalske regije Sjeverni Portugal, sa 20 župa i 52.181 stanovnika na 23.5 km² (223.9 stanovnika/km²) 2008. Istoimena općina ima 69 župa u kojima većina stanovnika živi u gradu i široj okolici.
Guimarães je, kao grad Vimaranes, u 9. stoljeću osnovao Vimara Peres kao sjedište područja osvojenog od Arapa, novoosnovanog vojvodstva Portucalense, koje će u 12. stoljeću postati Portugalom. Zbog toga ga Portugalci zovu i “Grad kolijevka”.
Osim presudne uloge u stvaranju portugalskog identiteta, povijesno središte grada je 2001. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao izvanredno sačuvan primjer razvoja srednjovjekovnog središta u moderni grad bogat arhitektonskom kulturnom baštinom od 15. do 19. stoljeća koja je sačuvala tradicionalne materijale i tehnike gradnje.
Iako postoje nalazi o ljudskom obitovanju na ovim prostorima još od brončanog doba, najznačajniji spomenik iz prapovijesti je citadela Citânia de Briteiros, koja je najznačajniji spomenik keltske kulture u Portugalu.
Starorimski Trajanov oltar je nadgorbni spomenik posvećen caru Trajanu iz 2. stoljeća koji se nalazi u selu Caldas Taipas.
Nakon što je Vimara Peres na ovom području uspio protjerati Maure, osnovao je vojvodstvo Portucalense 868. godine i njegovu prijestolnicu koju je, po sebi, nazvao Vimaranis (kasnije Guimaranis). Henrik Burgundski, vojvoda Portugala, je 1095. godine osnovao Drugo portugalsko vojvodstvo (Condado Portucalense), a njegov sin, Alfons I. Portugalski, koji je rođen u Guimarãesu 25. srpnja 1109. godine, je proglasio neovisnost ovog vojvodstva od Leónskog kraljevstva nakon bitke za São Mamede (1128.) koju je vodio protiv svoje majke Tereze Leónske i njenog ljubavnika Fernãoa Peresa de Trave.
Od 15. stoljeća Guimarãesom su vladali vojvode od Bragança, a grad je za vrijeme Marije II. Portugalske, 1853. godine, dobio gradska prava i samostalnost. Tada je grad uređen u modernom urbanističkom planu, prema načelima simetrije i higijanskim uvjetima. Srednjovjekovne zidine su srušene, a otvorene su široke avenije i ulice (Martins Sarmento Largo, Largo Condessa do Juncal i the Mall of St. Damasus), a jezero iz 17. stoljeća Largo da Misericordia je preimenovalo u Largo João Franco.
Izvor: wikipedia
